Menadžeri koji svake godine traže veći budžet i dobivaju ga percipiraju se kao uspješni. Menadžeri koji smanje troškove uz isti ili bolji output rijetko dobivaju jednako priznanje.
Ova asimetrija u organizacijskoj kulturi direktno utječe na to kako se budžeti prioritiziraju.
Poticaji koji oblikuju ponašanje
Ako je veličina budžeta signal statusa, menadžeri će racionalno tražiti što veći budžet — bez obzira na stvarnu potrebu. Dolazi do fenomena koji financijeri nazivaju budžetskim punjenjem: trošenje pred kraj godine da se opravda isti iznos za sljedeću.
Organizacije koje to ne adresiraju eksplicitno ne mogu ozbiljno govoriti o prioritizaciji.
Drugačiji okvir za ocjenu
Iskusni CFO-i mjere učinkovitost alokacije, ne apsolutnu veličinu. Pitanje nije koliko odjel troši, nego koliku vrijednost generira po utrošenoj kuni.
Odjel koji s manjim budžetom postiže isti rezultat trebao bi biti model, ne upozorenje da je podfinanciran. Dok god organizacija ne promijeni taj okvir vrednovanja, prioritizacija ostaje politička, a ne analitička vježba.